<	veljača, 2008
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off By:me®i

Moj blogić

trabunjat ću o svemu i svakome po malo


-lav sam po horoskopu
-bavim se rukometom; golmanica sam-br 12!
-obožavam rukomet, skijanje i nogomet
-Barcelona je klub koji obožavam, što se tiče nogometa i rukometa
-najgradovi su mi Cannes, Monaco i Monte Carlo, dobro i Barcelona
-a gradić u kojem ja obitavam se zove Karlovac
--a četvrt se zove REPUBLIKA OF RAKOVAC

You Are Sunshine

Soothing and calm You are often held up by others as the ideal But too much of you, and they'll get burned You are best known for: your warmth Your dominant state: connecting

Ljudi koji su u mojem životu sve- Moja LJubav, Sanja. Nana, Sara.... Volim vas!



Kolko vas ima, jebote kolko va




Free Website Counter

i like to loooooooook :)

everybody's fool
moja mucica
Apokalipsa
Anonimna mala brineta :)
Penny
posebno djevojče
Čikita
Valida
Zanimljiv blogić
Banijanac
Klodica
Rudlava mala
Kirshna
Penellope
Šojatica
Tena
Mrkvica
Plava je-pa što onda???
Rafy
Vrag s licem anđela
Rea
Tina

četvrtak, 07.02.2008.

DOBRO DOŠLA U MOJ DOM...SREĆO MIRIŠEŠ...

O Bože konačno da i ja mogu napisati post. Falili ste mi ljudi. I to mnogo puno ste mi falili. Bilo mi je dosadno bez vas. Nisam mogla ni komantirati ni pisati.. ma niš nisam mogla jer mi fucking Java nije radila. Ali ja nešto istipkala, iskliktala i eto me nazad. Da me sad pitate što sam i kako napravila, nebi vam znala ponoviti. Ipak, čuda su slučajna ponekad. Heh, manje bitno! Nije me bilo fkat dugo i ima dosta za pisati, pa se ni nemogu sjetiti svih stvari. Ajmo krenut od Nove godine, jer vidim da sam tu i stala u zadnjem postu. Naime, bile smo Sanja i ja skupa za Novu to je onaj dobar dio. I bilo je sve divno i krasno dok se svi međusobno oko pola 2 ujutro nismo posvađali. Dobro nismo se baš svi (naravno Sanja i ja se nismo), ali smo uglavnom bili podijeljeni u neke klanove. Žene na jednu stranu, a muški na drugu. I tak smo se svi na svoje dečke durili, ja svom čak nisam ni pusu u 12 h dala, jer sam se još prije 12 naljutila na njega zbog gluposti kaj je izvodio, ali to sad više nije bitno. Uglavnom, Novu sam dočekala u Sanjinom zagrljaju, a kako ona stara kaže “s kim dočekaš ponoć s tim si cijele godine”, ne može ispast loše. S dragim sam se pomirila dva dana kasnije i sada je sve super. Bliži se Valentinovo, pa smo si nekako romantični. Ah, keljasto malo. Svaki dan smo skupa, manje više dio večeri u društvu sa Sanjom i njenimm dragim ili Nanom i Sašom, a onda drugi dio večeri znamo provesti gledajući neki dobar filmić. Ima dosta novih na Divx-u pa buljimo u to. Gledali smo onaj novi film s Will Smithom “Ja sam legenda”, super film. Onak ima elemente horora, ali nije jako strašan čim sam ga ja gledala. Danas smo recimo gledali novog “Zločestog Denisa”. Sad koliko je nov film s obzirom da se radi u Božićno vrijeme ne znam, ali za mene je nov kad ga nisam prije gledala. Super dječji filmić, nasmijala sam se. A sutra planiramo gledati crtić Garfield, za kojim bi poludila moja Sara, jer obožava tu mačku. A moram priznati i meni je super.

Dobro sad sam oduljila s glupostima. Idem vam malo reći o fuksu. Super mi je. Za sada je relativno lagano. Imam 5 iz psihologije i danas sam dobila 5 iz engleskog. Danas sam još pisala i kemiju, a u petak imam usmeni ako prođem pismeni. I još me onda u petak čeka, osim kemije, fizika i ekologija. Dobra sam, tri predmeta u danu. I nadam se da ću sva tri riješiti, tako da, držte mi fige. A u pon 11.2. imam Organizaciju. To ću ići na blef, pročitat ću samo, pa ak prođem dobro, ak ne, imam drugi rok za koji ću učiti. Možda ću imati i malo sreće ko zna.

Tako da vidite, život mi je super. Zadovolja sam većinom stvari u svom životu. One s kojima nisam zadovoljna ostavljam za neki drugi post, jer “Dobrodošla u moj dom...srećo mirišeš..”

nedjelja, 03.02.2008.

a joooj

evo ljudi samo se javljam na brzaka... java script mi je nešto zajebavao pa nisam mogla ni komentirati ni pisati... ovih dana očekujte isdušan post.. sada nemam snage baš previše. sad se vraćam kometiranju i nadam se da niste odustali od mene i da ćete vi meni kommati isto. ljubim vas.....

utorak, 18.12.2007.

PALA I JA S MARSA :)

Ojla! Nisam ja na vas zaboravla, samo nemam baš vremena pisati i “šetati” po netu. Nema me baš ni doma, ali eto sad jesam pa da napišem koju. Nisam fakat dugo.

Najvažniji događaj ovog vikenda su bile krstitke. Mali Gabiel je kršten. Mali je cukrić. Tako je sladak jako. Sva se rastopim kad ga vidim. Baš sutra će imati 3 mjeseca. Što to vrijeme leti. Ko ludo. Neću se ni okrenuti, već će doći drugi mjesec i ispiti. I onda ti lijepo štrebaj. Nego, manje bitno sada. Krstitke. Bilo je super. Krštenje je bilo na Kamenskom u pola 10, bila sam čak i na misi. Da se vidi koliko mi Nana znači i onda smo krenuli u Lovački. Tamo je bilo super. Došli smo tamo oko 11 i ja odma pred sebe lijepo stavila litru jegera i lijepo na prazan želudac cugam ja lijepo sebi jegera divno! Klopa je bila fantastična. Za predjelo je bio pršut, šunka neka, čajna, salata s tijestom i tunom (moje omiljeno) i neki začinjeni sir. Kako sam se naklopala. Onda je bila juhica s puuuuno rezanaca ko da su mene pitali kakvu volim. A glavno jelo.. Mmmm...za Bogove. Veri fino bješe. Puretina, šampinjoni, povrće, kroketi.. ma super. I onda se to sve začinilo jegerom naravno. Malo sam plesala.. i onda je već došlo 4 sata i morale mi cure na tekmu ić. Igrale smo kup tekmu protiv Gorice. Izgubismo, ali nema veze. Ima moralno, ali nema financijski hehe.. Kasnije smo se moj dragi i ja još vratili tamo. Vozili smo s Nanom i Sašom koače i meso na Kamensko, pa smo išli kod Nane doma.. Uglavnom, bilo mi je zakon. Još da nije bilo tekme, bilo bi još bolje.

Svi me pitaju kamo ću za Novu. Ja još ne znam. Naravno kao i svake godine. Pas mater. Uvijek sve saznam u zadnji tren. Htjela bi u Frankopan ići, ali je fakat skupo. 300 kn se plaća. Ali opet, jedeš i piješ dok ne umreš. Kad pogledaš i nije tako jako prskupo. Ne znam. Nešto se Sanja i ja dogovaramo da budemo s kupa i slažu se ona i njen dragi, ali naravno, ne zna se gdje. Kmeeee!!!! čut će se na kraju ajde pozdraf svima!

srijeda, 28.11.2007.

TI, SAMO TI, SAMO TI...ŠTO BIH VRIJEDILA BEZ LJUBAVI?

Palo mi je na pamet kako bih mogla napisati novi post. Dosadno mi je. Nije mi se dalo ići na predavanje sad popodne pa mi je malčice dosadno. Ali jednostvano mi se nije dalo ići. Imam engleski, a lik je tako dosadan da je to naprosto strašno. Ima neke svoje mušice i ne volim njegov izgovor . Manje bitno. Idem ja na bit posta.

U biti post i nema neku svoju preveliku bit. Posvećen je svima koje volim. I onima koji se vole. Jer istina, što je čovjek bez ljubavi? Mislim da ne postoji osoba koja ne voli barem nekoga. Naravno, postoji više vrsta ljubavi. I iz toga proizlazi ovo-što bih vrijedila bez ljubavi. Nisam dugo pisala o svom Dragom. Još uvijek smo skupa. Sad 22.11. je bilo godina i tri mjeseca, ili kako bi moj dragi rekao 13 mjeseci. Haha, kako sam mu se smijala. Nisam znala da godina ima 10 mjeseci ali nema veze. Svakome se gaf dogodi. Super nam. Ponekad se dogodi i pokoja svađa, ali sve uglavnom riješimo za 15 minuta. Mora biti trzavica. Jer, kako bi stari rekli: “gdje nema svađe, nema ni ljubavi”. Ima u tome nešto. Ljubavi, volim te!

Nisam spomenula jednu stvar u prošlom postu, jer nisam to htjela miješati u onu priču.

Nisam zakopala prijateljstvo. Post je pomogao, donekle. Pomirile smo se (mada i nije bilo svađe) i sve je donekle ok. Samo što nas jebu predavanja i moji treninzi pa se ne vidimo baš. Ali se čujemo. Nadam se da će se i to poboljšati. Voljela bih to prijateljstvo vratiti na razinu iz srednje škole. Nadam se da ćemo uspjeti, jer mislim da i jedna i druga strna žele isto. Moja druga ljubavi, volim i tebe.

Ima još stvari koje zaboravim spomenuti, ali eto sada ih ko da imam sve u glavi pa ću pokušati i to srediti. Nana se ipak nije oprostila od rukometa. Trenira dva-tri puta na tjedan i totlano sam sretna. Već trenira tako oko mjesec dana. Ne ide na putovanja s nama, tako da još uvijek nema tko samnom jest Leoninu pizzu. Hehe, mada sada mi je Leona vejika sulisa, pa sama papa pizzu :) pusa i mojoj Leoni i Nani, volim vas!

Mali Gabriel (Nanin sinek) je presladak. Još malo će biti krstitke. Mali je bombon. Neka, neka kakva mama, takav sin

srijeda, 14.11.2007.

KAD OVA MALA POLUDI

He-he, nisam znala kako bi nazvala ovaj post i iskreno, ne znam kako bih ga napisala. Pisat ću sve kako mi padne na pamet, a valjda ćete skopčat. Neće biti ništa dubokoumno, kao i uvijek. Želim vam ispričati jednu priču-kad je ova mala poludila.

Meni inače dosta dugo treba da nekome nešto kažem. Nisam svadljiv tip osobe, i dosta dugo mogu gutati neke stvari ali kad me prebaci (a to je JAKO rijetko) onda obično ljudi plaču oko mene. Doslovno. Imala sam dva takva slučaja i u oba slučaja su cure završile plakajući.

1.slučaj. Neću imenovati osobe, naravno. Nema svrhe. Nazvat ću ih X i Y. Krećem s X-om. X-ica je mene jedno dvije godine pikala lagano u živac i ja sam to trpila i skupljala. I onda sam na jednom puknula i pogodila je tamo gdje ju je u tom trenutku najviše moglo boljeti. Rekla sam joj “Nisam ti ja kriva što si danas tako loša bila”. Nije bitno o čemu se radi, ali je X-ica bila vrlo loša i ja sam je piknula u to za što je bila svjesna. Samo je rekla “Nisi baš tako trebala reć i rasplakala se”. No to nije bilo sočno kao slučaj s Y.

2.slučaj. Ovo je bilo zanimljivije jer se Y nikako nije mogla obraniti nego je jedino uspjela reć da “idem u kurac” i da ona “mora psihijatru”. Bože, smijeha. Samo sam tiho promrljala “možda bi i trebala”. Ne znam dal me čula ili ne. Lijepo je kad uspiš izbaciti iz takta nekog tko ti već mjesec dana ide na živce svojim ponašanjanjem i kad zajebava cijelo društvo, a nitko joj iz društva ne želi reći ništa. E pa ja sam pukla. Samo me nešto prehitilo. Kad sam ja vidla pogled od osobe Y dok sam govorila (pogled tipa jebi se) poludila sam. Ne znam jel vam se ikad dogodilo da vam se jednostavno zamrači pred očima i onda se pretvorite u totalno drugu osobu. Eto meni je, i drago mi je. Totalno se svi bolje osjećamo. Društvo je sada sretno. I ja sam. Nemam više ništa nakupljeno u sebi. I znam da neko vrijeme neću ni imati. A do sljedećeg bljeska, čuvajte se. To vam se događa-KAD OVA MALA POLUDI.

p.s. Pitale me neke osobe zašto nisam našamarala Y-icu kad me poslala u kurac. Ne, neću se ja spuštat na taj nivo. Iako, priznajem i to se zamalo dogodilo. pusa

četvrtak, 25.10.2007.

“MOJ JE ŽIVOT IGRA BEZ GRANICA, UMORNA PRIČA, TRGANJE STRANICA...”

Da se bar mogu probuditi.... Da... Žalosno, ali završen je još jedan život. Nisam bila obožavateljica Toše Proeskog, znam tek pokoju pjesmu, ali jako me rastužila vijet o pogibelji. Strašno. Tgođušan dečko, iznimnog glasa, na vrhu karijere i onda bum-sa 170km/h u smrt. Piše se po novinama da je lik koji je vozio bio prijatelj od Toše, ali svejedno smatram da je kriv. Iskreno, ne znam što se točno dogodilo jer nisam imala srca čitati članke jer bi počela cmoljit ko dijete, ali vozit 170 na našim cestama je užas. Još pogotovo kada voziš još dvje ljudi sa sobom. Strašno. Mogu si misliti kako se on sada osjeća.

Morala sam napisati koju o Toši, jer sam jednostvano imala želju i jer sam upotrijebila njegove riječi pjesme kako bi opisala svoje stanje trenutno.
Krenut ću se malo izjasnit što me tišti. Nisam baš presretna ovih dana. Krenut ću sasvim nevezano za ovaj dio posta.


Neke je stvari najbolje zakopati u sebi. Mislite? To sam čula par puta. A to i radim. Ja sam uvijek za neke stvari hrabra samo doma. Borim se ja za sebe i vani, ali ne takvim intezitetom kao kod kuće. Kod kuće razmišljam o raznim situacijama i pokušavam si predočiti kako bi izvela tu pojednimu situaciju, a onda kada se nađem u istoj vani, manja sam od makocog zrna. Ne dam se zajebavat previše, ali opet dosta stvari prešutim. Zakopavam u sebi. Ima osoba kojima bi tako puno stvari htjela reći, ali nemam srca. Mrzim licemjerje i laž. MRZIM! Mrzim kad se neke osobe vrijeđaju zbog gluposti. A onda zbog te osobe jer je uvrijeđena strada cijela ekipa. Nije fer. Ako svi trpimo sranja, trpi i ti. Svi smo u istim govnima. Najlakše je odustati jel da? Najlakše je zajebat ekipu i onda se za dva dana vratit kao da ništa nije bilo? Ja preko toga ne mogu prijeći. Nije uopće bitno o čemu i kome se radi, ali morala sam se malo izjadati. Nije fer!

Pitanje. Trebam li zakopati jedno prijateljstvo koje mi puno znači? A od njega je sada ostalo gotovo ništa? Imam osjećaj da ga zakapam polagano. Umorna sam već. Jako sam umorna i žao mi je. Ne mogu i neda mi se borit za prijateljstvo kad imam osjećaj da drugoj strani uopće nije stalo. Sjebano je to sve. Jako. I žao mi je. Plače mi se od muke. Znate kad dijelite par godina sve svoje trenutke s osobom i onda vam ona najednom kao okrene leđa. Vjerojatno vas se dosta našlo u takvoj situaciji koliko čitam po blogovima, ali uvijek sam mislila da se neće meni dogoditi. Ali eto, događa se. a znate što je najžalosnije? U tom prijateljstvu nikada nije postojala svađa. Možda male razmjerice kojima bi se odma nakon toga smijale, ali nikada svađa. A sada, ni ne razgovaramo praktički. To valjda tako ide nakon nekog vremena. Možda kad se nađe dečko? Ne znam. Imam i ja dečka. I izlazila sam van. Sada nešto rijeđe, jer mi se stvarno neda. Neda mi se izać van a da budem trijezna, a neda mi se pit. Ali možda bi i trebala, možda naiđem na neko novo prijateljstvo koje nežu morat zakopavati. Žao mi je, ali tako je. Ja uvijek nađem vremena za neke ljude, a kad ti ljudi nemaju za mene vremna onda što više reći... Priznajem, jednu stvar. Jedino sam zanemarila svoju ljubicu, Saru. I žao mi je. Morat ću to popravit. Obećajem. Časna riječ! Love you Sara! I nemoj me sada popljuvati

petak, 12.10.2007.

I DON'T WANT TO BE ANYTHING OTHER THAN ME

Hello... Što ima narode? Nema me baš u zadnje vrijeme nešto. Počeo faks i tako... Umorna sam stalno. Uglavnom mi dan izgleda: predavanje-spavanje-predavanje-jelo-trening-malo van i opet spavanje. Vikend je malo raznolik. Ima bar nekih događanja. Ako niš drugo malo van odem, utakmice su pa se preživi, a što je najbitnije-naspavam se. Ubijaju me ta predavanja. Rascjepkana su. Jedno ujutro i jedno popodne. Ni vrit ni mimo. Ali ajde, preživi se. fizika mi je for a, zato što radimo prvu godinu iz gimnazije pa sve znam pa mi vrijeme brže prolazi. Nego dosta fuksa.

Kod mene vam nema ništa baš novoga. Sve po starom. Eto, sutra ako Bog da idem konačno sa Sanjom vanka. Malo jegera degustirati u stražu, ziher ili negdje. Naravno, u ziheru ćemo se opet “ukplopit”, ali nas to ne jebe, glavno da je jeger tamo 9 kn. Mislim da ću ić malo danas u šoping u grad. Treba mi majičica koja. Postalo vani zima jbte. Smrzavam se u traper jakni, aglupo mi je već natezati zimsku. Nisam baš puno ljudi vidla u zimskim jaknama. Moja malenkost inače uvijek počne prva nosit zimsku jaknu-e ove godine neće. Bar se nadam.



Haha, dokazala sam sama sebi da sam još u duši dijete. Igram igrice još. Dobro to i nije tako čudno, igraju ih i ljudi od 30, ali trenutno igram Shreka 2. tup! Moji nećaci je donesli kod mene jer njima nešto komp ne valja i tako ja prešla igricu-skoro. Igrica je bolesno lagana, ali ja je ne mogu završiti. Sram me to i pisati hahahahaha! Pa da pukneš od smijeha. Ne znam kako pobijediti onu glupu babu-vilu. Ako netko zna neka mi kaže Blink-čujemo se!

srijeda, 26.09.2007.

PROĐE I TO LJETO....

Eto, prošlo nam i ovo ljeto. Prebrzo. Sad će reći ovi koji idu u školu, da lako tebi, mi već mjesec dana ne uživamo. Ali i meni je sada ovo zadnji tjedan uživanja bez ikakvih obaveza. Još nekako ne mogu vjerovati da mi faks počinje. Do nedavno sam bila obićna srednjoškolka. Prebro mi je sve prošlo. I žao mi je. Vratila bi se. Da mogu. I da imam prilike. Stigli su DVD-i sa maturalne večere i ostalim sranjima kaj smo izvodili. Jedva čekam da ih dobijem pa da to pogledam i trgam se od smijeha što sam sve izvodila. Samo da nije na dvd-u onaj šugavi ples kaj smo ga Tea i ja izvele pijane. Eto već sam crvena sada kada se samo sjetim toga... Jao mene... Što alkohol radi od ljudi.

Danas sam se čula sa svojom Sanjom, trebale smo u petak ići van-kao prije faksa, ali neće biti izvedivo. Jer ja imam šugavi trening u petak od 22-23,30. pas mater. Dobro da ga nisu stavili od dva ujutro da si onak malo potrčimo. Ha, bad luck. Sad će valjda od prvog desetog ići novi termini, bar je tako bilo svake godine. Jedva čekam termine u novoj dvorani-možda ćemo imati sreće pa nećemo imati ni jedan termin od 22 h. to prekasno i onda nas nema pola na treninzima. Ali dobro, bar svaki dan treniramo, a ne ko neke ekupe koje mogu trenirati tri puta tjedno. Samo da se ja vratim na temu o kojoj sam počela pričati..hm izlazak.. Probat ćemo ga organizirati u subotu. Bez muških članova posade. Ako će biti izvedivo. Nadam se da hoće. Ipak je zadnji vikend bez predavanja.




Ima još jedna novost koja je već stara mjesec dana, ali je uporno zaboravim napisati. Te ovo -te ono i zaboravi se. Bila sam sam sad neko vrijeme u Gabrielu koji je rođen prošli tjedan, bebač je presladak. Sliči na Nanu. Super je. Nisam ga vidla u živo jer je bio malo u inkubatoru jer je dobio žuticu (kao i sve bebe), ali mi je Nana poslala dvije slike i sad ih čuvam u mobu. Gabriel je dobio čak i svoj folder među slikama. Tako da se zna da će biti puno njegovih slika. E da, novost. Radim već mjesec dana u McDonald'su. Super mi je tamo. Ok je ekipa i dobro se zaradi. Dobra je satnica. Tak da ću sad kad počnu predavanja raditi samo vikendima. Ali neka, bit će bar para za izać van ili na kvu i ja zadovoljna. Kupit ću si nešto robice za zimu i ja zadovoljna. Što je najbitnije. Volim si zaradit pokoju paru. Bar ne moram stalno starce žicarit.

utorak, 18.09.2007.

ANĐEO GABRIJEL

Nije vjerska tematika posta, kao što se čini na prvi pogled. Ovaj post je posvećen dvjema osobama. Još je jedna osoba, ali za koji dan, a možda i sat će postojati i druga. Naime, Gabrijel je još u uvijek u trbici i čekamo taj sat, dan-tren da se rodi. Nana je na kraju termina i već je živčana jer sinek neće još van. A mi ga svi čekamo. Pogotovo ja. Ne mogu vam opisati kako se osjećam. Nana je jako važna osoba u mom životu i jako mi je drago što je sretna. Nedavno se sretno udala i sve je ok. Gabrić napreduje jako dobro. Kao što velim, samo čekamo da počnu trudovi. Po zadnjoj informaciji u trbici je bio težak oko 3 i 300 što je odlično, znači da će biti krupnija beba. Samo neka nam bude zdrav i jak.


Nanu već poznam 5 godina. Od svog osmog razreda, kada sam počela rukomet trenirati. Još se sjećam kad sam se upoznala. Bila je bolesna i sinusi su je jebali, pa je na tom prvom trenengu nosila tamno plavu traku preko čela. Tada nas je Tiko trenirao i ona me prva počela bodriti da se ne obazirem ako viče na mene, jer on stalno viče. Reko hvala! Eto nekako sam si oduvijek u klubu bila najbolja s njom. Ne znam zašto, ali tako je bilo. Kad smo išli na putovanja uvijek je sjedila pokraj mene, slušale smo si muzikicu, tračale, spavale jedna na drugoj.. ma zajebancija totalna. I UVIJEK smo jele Leoninu pizzu. Prvo je svaka svoju pojela pa smo onda i Leoninu jer ona je uvijek više od pola ostavljala. I onda najedanput oproštaj-cvijeće i lopta. Znala sam da će se to dogoditi na zadnjoj tekmi prošle sezone, ali me taj prizor (kao i sve cure) doista touch, da sam pol teklme plakala. I onda još malo poslije tekme imam čak i ovjekovječeno. Ah kaj ćete kad sam plačimačak, mene je lagano rasplakati... Na žalost. Baš smo sad neki dan sjedile na tribinama i pričale kako više nećemo skupa Leoninu pizzu jest ali neka, dok je ona sretna i ja sam (smo). Uskoro ćemo u babinje, pa počinjem novce skupljati pusa



+EDiT+ 19.09.2007.
Gabrijel je danas rođen oko pola 5 popodne. ne znam još detalje ni koliko je dugačak i težak, ali sve je ok. rodila je na drip-što znači trudove su izazvali i nije dugo mučila. Nanić-sretno!!!!

srijeda, 12.09.2007.

hahaaha

Ovaj frajer će vam se sigurno dopasti!

Ovo je istinita priča o grčkom vjenčanju koje je nedavno održano u gradu Astoria,
država New York. O njemu su pisale i lokalne novine, a čak ga je i Jay Leno spomenuo
u svom talk showu. Bilo je to veliko vjenčanje s oko 600 uzvanika. Na prijemu,
nakon samog čina vjenčanja, mladoženja je izašao na pozornicu i na
mikrofon se obratio uzvanicima. Rekao je da se želi svima zahvaliti na
dolasku - a mnogi su doputovali čak iz Grčke - i pruženoj podršci na
početku nihova zajedničkog života. Posebno se želio zahvaliti svojoj i
mladenkinoj obitelji, kao i svome puncu zato im je omogućio tako
veličanstven prijem. U znak zahvalnosti svima, za sve je pripremio
poseban poklon. S donje strane stolice svih uzvanika, uključujući i
mladence, nalazila se zaljepljena kuverta. Rekao je da je to poklon od
njega i pozvao ih da je otvore. U svakoj luksuznoj omotnici (izrađenoj od
debelog papira oker boje od manila vlakana) nalazila se fotografija na
sjajnom papiru dimenzija 20 x 25 cm njegove novovjenčane supruge kako se
ševi s kumom. Mladoženja je u njih počeo sumnjati još prije nekoliko
tjedana i unajmio privatnog detektiva da ih prati. Nakon što je neko
vrijeme stajao u tišini i nekoliko minuta gledao reakcije uzvanika,
obratio se zaprepaštenoj gomili rekavši im: "Odoh ja, a vi nastavite
slaviti s tom kurvetinom." Sutradan ujutro razvrgnuo je brak.

Većina ljudi otkazala bi vjenčanje istog trena nakon što bi doznali da
ih je partner prevario, ali ovaj frajer je nastavio paradu kao da je sve
u najboljem redu.


Njegova osveta:

Mladenkini roditelji platili su 92.000 $ za vjenčanje i prijem oko 600
uzvanika, a najbolje od svega, ukaljao je ugled mladenke i kuma pred 600
prijatelja i članova obitelji. Tip ima muda velika kao crkvena zvona.
Mislite li da bi od ovoga mogli napraviti "neprocjenjivu" reklamu za
MasterCard?

Pokušajmo!

1. Fancy prijem za 600 uzvanika " 92.000 $
2. Fotografije s vjenčanja da se događaj ovjekovječi " 4.000 $
Vjenčanje
1. 2-tjedno luksuzno bračno putovanje na otok Mikonos (Grčka) " 8.500
2. Pogled na izraz lica sviju uzvanika kad su vidjeli fotografiju
neprocjenjivo!

Postoje stvari koje se ne mogu platiti novcem.
Za sve ostalo tu je MASTERCARD.

FUNERAL SPEECH OF THE YEAR
Maria is a devoted wife: She gets married and has 17 children.......
Soon after the last child is born, her husband dies.....A few weeks later she remarried, and over the following years has another 22 children with her second husband......After the last child is born her second husband also dies......
Within a month Maria is engaged to be married for the third time.......Unfortunately, she becomes very ill and dies.
At her funeral the priest looks tenderly at Maria as she lies in her coffin, he looks up to heaven and says: "At last they are finally together".
A man standing next to the priest asks, "Excuse me, Father, but do you mean Maria and her first husband, or Maria and her second husband?"
The priest replied "I mean her legs".

nedjelja, 26.08.2007.

E MOJ NARODE..e moj narode...

Alo piplsi! Eto mene nakon pun kurac vremena. Nije me bilo dobrih tjedan dana na netu jer stalno švrljam po vani pa ne uhvatim vremena za ništa. U petak su nam počeli Dani piva, pa sam i tamo. Otvorenje je počelo s Thompsonom. SAVRŠENO nešto. Koncert je bio super. Baš sam se izurlala. Naravno, najveća euforija je bila kad je zaurlao “ZA DOM, SPREMNI!!” Ljudi u deliriju, a ja skupa s njima. Mislim da nije mogao biti bolji koncert i mislim da oko mene nije bio i jedan istočni susjed. Buahahaha! Neka neka... Zato i volimo Thompsona. I idu mi na kurac ljudi kad pljuju po njemu. On nije ni ustaša ni ništa, samo čovjek koji voli svoju zemlju i koji zna kako smo je teško obranili. I zato ga cijenim.A ko ga ne može slušat neka ga ne sluša. I svi sretni. Jučer je bio Škoro. Bilo isto ok, ali malčice slabija atmosfera.
Nego, jučer sam bila na RANGERU. Fuj zgadio mi se. Dobila sam besplatno vožnju, a ta vožnja je trajala 6-7 minuta. Katastrofa. Kako mi je poslije bilo slabo. Da je bila samo jedna vožnja, bilo bi super, ali 30 puta visit na glavi mi baš i nije užitak, 15 je, da se razumijemo :)


Sad ću se okanit Dana piva i u par redova nabacat svoje misli i komentare o nečemu i nekome. Mislim da sam vbeć davno spominjala licemrje. Mrzim ga iz dna duše. Dobro, prema nekim ljudima (npr.Vuco i oni gikovi) sam i ja licemjerna, ali opet to je samo na momente, ne mogu baš uvijek bit bezobrazna prema nekima. Znate kad ste dugo s nekim osobama pa se zbližite, a onda vam ta osoba okrene preko noći (doslonvo!) okrene leđa, osjećate se ko zadnja sirotinja. Tri godine pljujete po nekome i govorite kako ćete ih zgazit, kako su budale, kurve i ostalo, a onda kasnije sjedite s njima za zajedničkim stolom. Kako ću to nazvati nego odvratno licemjerje? A jedni su po drugima pljuvali.. ajde neka. Znate kako se kaže, svaka ptica svome jatu leti. Dosta mi je o ovoj temi, jer ću se samo naživcirati. Neka toj osobi bude super.



Ajmo još malo dalje. Prošla već godina dana. Glupo zvuči, jel da? Ali godina dana moje veze. 22.08. smo dragi i ja proslavili godinu dana. Trebali smo ići na večeru negdje, ali sam ja izabrala pizzu. Baš mi se jela pizza. I tak je bila fina. Još sam ktome mogla gledati i nogomet. Naši su igrali sa njihovima (bosanci), i naravno bila rasturaljka, kako se već i zna. Baš mi je godinaprebrzo prošla. Maklo uspona, malo padova, suza i smijeha i eto te već na godini dana. Puno toga se preživi. Super nam je....

Ajme koliko nisam bila ovdje.. sve novo i moderno!

ponedjeljak, 30.07.2007.

ALO, IMA L' KOGA?

Doslovno bi htjela ponoviti ovo pitanje sada na početku. Svi ste mi na moru skoro. Nikoga nema. Baš je dosadno u gradu. Trulež. Fuj! Bila sam sad u subotu vani sa Sanjicom svojom i baš je bilo koma u gradu kad sam već u pol 3 došla doma, a iz grada smo krenule u pol 2. Onda vam je sve jasno. Naravno mi smo se zabavile, ali opet kad uđeš u jebeni Hrvatski i shvatiš da si najstariji tamo ( a još nemaš ni 19 godina!!) padne ti mrak na oči. Onda se prošećeš do Aromasa i tamo zatekneš 12 ljudi i konobara, dođe ti da se propucaš. Užas. Još nam je u birtiji bilo najbolje, tamo smo se najviše nasmijale. Ali ajd, ne žalim se, konačno smo bile solo bez društva našeg pa smo se napričale malo i tak. I još nešto, nismo ni kapi alkohola popile. Taman smo došle do Zihera i kao da ćemo na jeger, kad skužimo da nam se uopće ne pije. Baksuz! Ali velim, ne žalim se previše.

Dalje, gotova sam s radom na pumpi-HVALA BOGU! Ove godine mi nije bilo ni upola kao prošle. Nisam se zabavljala baš ni niš... Zaradila sam oko 1500 kn za deset dana. Što je poprilično loše s obzirom da sam toliko otprilike zaradila prošle a radila sam samo 7 dana. Baš je bilo ubitačno. Uopće nije bilo posla, ljudi uopće nisu dali prati. Sve vam je jasno kad vam kaem da ni jedan dan nisam ostala duže 9. A prošle godine sam znala peglati i do 12. ah, bilo pa pošlo. Sad bi voljela naći kakav poslić preko student servisa. Da bar radim mjesec dana i zaradim si još nešto.

Kupih si ja novi mojbištel. Uzela sam Sony Ericsson v630i 3G. Mobitel je prezakon. Ima hrpu memorije, super kameru i jako sam zadovoljna. Jedine mane su mu što nema blitz i radio. Ali koliko bi mi ti koristilo “puno”. Ne žalim se. s mobom ni ne slikam previše, a radio bome ni ne slušam kad imam Mp3-a na mobu.

Inače nema ništa više novoga. Uživam, kratko i jasno. Brojim dane do priprema, koje mi se tako neda prolaziti. Fuj. Kad se sjetim kako će me sve živo boljeti, slabo mi je i najrađe se nebi nigdje ni pojavila.
Sljedeću subotu mi se frendica udaje po zadnjoj informaciji. Nadam se da nema ništa novoga. Udaje se u Sv.Petru u šumi, tamo u Istri, daleko od svih. Neka. Želim joj svu sreću svijeta! Neka bude najsretnija žena na ovom svijetu. Volim je puno i ne bih željela da joj bude ružno.

subota, 14.07.2007.

ZAOKRET ZA 360°

Mda, pa da vam kažem poneku. Naslov će vam za par redaka biti jasan. Ovih dana se sve vrti oko prijamnih, oko upisa.. Ludnica totalna. Nema kaj. Svi jure po Zagrebu, a onda se većina vraća razočarana jer ne uspije. Prije 2 godine rekla sam da ću ići na učiteljsku. Ali sam se predomislila. Iz jednostavnog razloga što sam upoznata sa nekih stanjima i dosta učitelja je na burzi. Kažu, pa idu sad starci u penziju. Reko super, ali opet, dok ja završim faks, opet ću bit na burzi, jer sad ima JAKO puno učitelja na burzi. Tako da sam od toga odustala, jer razmišljam i o budućnosti. A i ne znam kakva bi ja učiteljica bila, kad nekom ne mogu neš objasnit poludim. A kaj bi ja onda s klincima? Grrr... I tako ja jedno vrijeme nisam znala što bi i onda sam se sjetila Veleučilišta. Svi me još i sad čudno gledaju. Kao kaj si išla u gimnaziju ako ćeš ići tamo? Mene to ne zamara. Ja idem na ono što hoću. I zacrtala sam si dva faksa. To su Ugostiteljstvo ili Zaštita na radu. Bilo mi je svejedno na koju ću upasti, jer me to dvoje zanima. Upala sam na Zaštitu, bez plaćanja. Osma sam na listi. I sretna sam. To već godinu dana govorim da ću ić i sad mi se ispunilo. Opet čudni pogledi. Ljudi živcirate me!! Ja bar nisam razočarana i ne psujem sve po spisku jer nisam nigdje upala. KAJ ĆEŠ SA ZAŠTITOM? E pa za neupućene, 2009. dolazi na snagu zakon o zaštiti na radu i sve tvrtke će morati imati ing.Zaštite. E pa, posao ću lakše nać. Pogotovo zato jer ljudi i nisu baš zainteresirani za to. Ove godine je bilo 86 prijavljenih. Ali neka, vidjet ćemo za koju godinu ko će upućivati čudne poglede. Ne dira me to. Ako sam ja zadovoljna svojim izbrom i vi biste trebali biti. Ne zamaram se. bar ne previše.

Zaokret broj 2. Cijelo ljeto govorim kako idem na more. E pa ne idem. Došlo do promjene plana. I to mojom inicijativom. Ko bi rekao. Većina zna kako sam se jako veselila moru, ali dragog čeka jedan posao, a i mene ako Bog da. Pa reko, par tisuća ću si ako Bog da zaraditi i lijepo ih potrošiti. A more me čeka sljedeće godine. Neće nikamo pobjeći. Nije mi previše žao. Upravo zato što ću si zaraditi. Sada u utorak počinjem na pumpi. Još ne znam s kim radim. Vidjet ćemo. Ne bi htjela dečka nekog, ali Bože moj, kako bude. Samo da mi bude suepr kao prošle godine i ja zadovoljna. A ako Bog da, poslije pumpe se selim na drugi job. Čekam index sad drugi tjedan. Jedva čekam. Hm, kamo ću s parama? Već znam za dio, kupit ću si novi mob, jer je ovaj fakat gotov. Imam ga dvije i pol godine i lagano je već dao svoje. Ima oko 6000 natipkanih poruka, brdo poziva. Mob je dao dušu. Tako da ću sada novi uzet. I opet ću ga imat dok se ne raspadne

Jučer je bio čuveni petak 13. Svi nekako zaziru od tog dana. Ja baš i ne. meni je jučer bio sretan dan. Prvo sam saznala da sam osma na listi ( a sanjala sam da sam sedma, kažu da sam vještica), pa smo mama i ja našle pred lotom 10 kn, navečer sam se nažderala ćevapa, pa sam bila vani i kao kraj savršenog dana je bio što sam se vidla sa svojom sanjom. Došla je na poligon. Naravno, opet smo se smijale ko lud na brašno, ali baš nam je dobro. Pusa Sanjici! I tako ljudi, mislim da je to to za danas. That's all, folks!

nedjelja, 24.06.2007.

LJETO NAM SE VRATILO, UO-UO-UO!!

Stara pjesmica..baš je pjevušim ovog trena. Ne znam zašto. Jednostavno sam počela. Razmišljala sam kako nazvati ovaj post i tak počenem, pa reko neka bude tako. Vrijeme mi je već lagano da napiskaram novi post. Ovih dana i nemam previše vremena. Spremam maturu i tako. Sve skupa se bliži kraju (hvala Bogu). Jedva čekam da maturiram. Sad sam u četvrtak išla polagat politiku. Ajme kako sam se usrala. Užasan osjećaj. Sva sam se tresla od straha. Zato jedva i čekam da sve to završi. Sretno svim budućim generacijama, pogotovo ovim kaj ih 'vata dražvna matura. Nebi vam, hvala na pitanju, bila u koži.
Fuj, ovih dana je baš vruće. Koji pasjak. Ali s klimom se nekako preživi. Bila sam u četvrtak i na kupanju. Korana je super. Baš je topla. Bila sam tamo kod Turnja, na slapiću. Nije loše. Ali na Kutinama mi je bolje, gdje sam prošle godine bila sa Sarom.

Jučer su na Korani bili Opelovi susreti pa sam bila tamo navečer sa Sanjom, dragim, nekim još likom i Tomom. Bilo nam je super. Totalno mi je drago što se još vidim sa svojom Sanjom. Mi se uvijek super zabavimo, i stvarno smo si the best. Joj baš j volim!!! I totalno sam happy što se čujemo, vidimo...ma sve 5! Jučer smo cugale jeger i baš mi je bilo forzakon. A striptiz. To ste trebali vidjet. Doslovno baba koja ima preko 45 godina, sva je anoreksična, i puna celulita na guzici. Joj strašno. Ali sam se zabavila ko luda. Velim, sve 5!

Prekjučer mi je bilo s dragim 10 mjeseci. Brzo mi nekako prošlo. Još malo će nam godina dana. To bu super. Budemo kakvu feštu složili. Jer, 17.08 je moj roćkas, 18.08. od mog starog, 22.08 nama godina dana + mom crnogorskom kumu roćkas=FAF! A još 24.08 počinju dani piva s nastupom Thompsona navodno! Pa jebote, neću to propustiti. Bumo se malo zapili Ako mi ostane kaj para... Jer dragi i ja, kako sad stvari stoje idemo u Crikvu 31.7-09.08. Deset dana uživanja... Jedva čekam.

Opet ove godine šljakam na pumpi. Nadam se dobroj zaradi. Radit ću 15 dana, pa se nadam barem zaradi od 1500 kn. Ali ako bude i manje, ha Bože moj, bit ću i s tim zadovoljna. Glavno da se zaradi ponešto. Nego, to bi bilo to za danas... Čitamo se ostavljajte mi komentarčiće lijepo ih je za vidit PUSA!!!!

srijeda, 06.06.2007.

“RASTALI SU SE PRIJATELJI, SUZA JE SUZI DRUG. BEZ RIJEČI SU STAJALI ZAGRLJENI, PRED NJIMA PUT JE DUG....”

Evo me ljudi... Vidim da me molite da pišem post, pa eto, konačno se odlučih. Završilo je jedno razdoblje u mom životu. Predivno razdoblje. Vjerujem da ću ove provedene dane pamtiti za uvijek i da znam da će mi ostati u lijepom sjećanju.
Žao mi je što je gotova srednja škola, ne mogu reći da nije, ali opet drago mi je što sam je završila i što određene ljude više neću morati gledati i trpiti (Kulašica i ljudi tipa nje). Ali opet određene osobe će mi jako faliti. Falit će mi ŠOKARA (da ne povjerujete), pa to je učionica gdje se najlakše prepisuje, ne znam kako to još profe nisu skužili, ali i bolje. Više nikad neću sjest u svoju PRVU klupu (nisam štreber!) sa svojom Sanjom. Takve sitnice će mi falit. Mojca. Jedna riječ-a opet 1000 riječi. Sitnice, sitnice.. Nema više onih živciranja... Mislim bit će, ali na faksu to nije to. Pitate se koja je rečenica koju sam tijekom srednje škole ponavljala? “Molim te Bože da me danas ne pita!” Poznato zvuči? E i ta će mi rečenica falit. Joj, ma svi i sve će mi falit. Cijeli raz! Zole, Pira, moji pušaći... Buuuuu!!


Vezati ću sjećanja da ne lete nikuda


No, idemo mi na malu ludnicu koja je počela tjedan dana prije kraja škole, ali je dobila epilog naravno na zadnji dan. Cugali smo od jutra, točnije od oko ol 10 jer smo morali biti na hrvatskom. Morali smo odgovarati. Naravno i ja među njima. I to ne za veću ocjenu, nego me nije pitala cijelu godinu pa me morala zadnji sat. ali manje bitno, poslije toga je krenula fešta- bilo je super! Svi smo cugali, ali mislim da još ujutro nije bilo pijanih. Poslije škole smo išli doma, pa smo se opet u 5 našli na Vunskom polju. He-he, tako smo prvi došli. Ostali su se počeli skupljati oko pola 6-6. još smo mi išli i po školi u 5. Zaprtili smo se po razredima. Bilo je zakon. Oko 7 je krenula povorka. E super osjećaj. Još bi jednom htjela proživjeti taj dan. Savršeno nešto! Na Korani je bilo prezakon. Cugali smo do nekih 11-pol 12 na stadionu i onda se nas par uprtilo u šator. I do 3 smo se derali, urlali... ZAAAAKOONN!!!! A koliko seljačina. Strašno! Ali bilo je i komada. Jedan je bio pijan ko letva, ali sam plesala s njim. Ništa više, naravno. Još uvijek imam dečka. Uglavnom, jako smo se napili i jako zabavili i bilo je savršeno. Došla sam doma relativno rano, u 3 sata. Nisam mogla više. Od jutra sam bila na nogama i nije iško dalje. Jedva sam se i ovako dovukla do doma.


“Dao bi sto Amerika, sve na svijetu ja bi dao,
tek da sjednem na verandu, pa uz karte
i bevandu-brojim valove”

MATURALNA VEČER. Ne mogu nać riječ, ili riječi koji bi opisali večeru. Samo se mogu diviti i žaliti što je (pre)brzo prošla. Skupili smo se oko pola 8, a rastali se oko pola 6. Naravno, bil asam do fajrunta. A pripreme su bile ko za svadbu. Sve je počelo 15 do 10 kada sam kročila kod frizera. Radila sam pramnove i šišala se i peglala i bla bla... I bila kod nje do pola 2. da bi danas friz bio koma. Koram ukrotit kosu. E onda sam u pol 2 došla doma, poručala i u 5 išla na šminkanje i popravak frizure. Došla sam doma u 6 i onda su krenule posljednje pripreme. Tata je oko 7 prošao po dragoga da me i on isprati na večeru. Savršeno sam se osjećala. Oko 8 smo ušli u salu i odma počeli pit. Večeru (predjelo, juha i gl.jelo) smo dobivali od 9 pa do 12. ko na svadbi. Sviđao mi se razmak jer se ovako nismo previše ukrmili i mogli smo plesati. Kad smo pojeli sve, onda smo Sanjica (volim te puno!!), Tea i ja krenuile malo u Astralis na jeger jedan. Fino. Haha, kako su nas gledali kada smo uletile tamo :) Komedija! Naravno kad smo to pocugale, vratile smo se u Kristal. I ajmo, izuj se i pleši. Naime, noge su mi otpadale od sandala pa sam od 1 do pola 6 bila bosa. Ali baš mi je bilo super. Naplesala sam se ko nikada u životu. I opet bi to ponovila da mogu! Za 5 godina ako Bog da!


Zauvijek ću pamtiti stihove Stavrosa, jer uz njega sam provela jednu od najljepših večeri u životu s ljudima do kojih mi je stalo.


“Noćas se rastaju prijatelji, suza je suzi drug.
Bez riječi stoje zagrljeni, pred njima put je dug.
Noćas se rastaju prijatelji, jedini,najbolji -
jedan za drugog život bi dali, a sad se odlazi.”


Ljudi, VOLIM VAS SVE JAKO!!!!!!! Znam da se s nekima više nikada neću čuti poslije mature i kad definitivno sve završi, ali uvijek ću vas sve pamtiti, jer zauvijek ste dio mene i sada već, završene ere u mojem životu. Srednja škola je samo jedna, ali vi zauvijek ostajete u meni! VOLIM VAS!!!!!

srijeda, 09.05.2007.

NIŠ POSEBNO!

Eto da se i ja pojavim malo u blog svijetu. Nema me baš u zadnje vrijeme. Nisam ni netu. Tako da ću vaše blogove pročitati sada naknadno. Pisala sam maturalnu radnju (naravno, ostavila sam sve za zadnji tren), pa onda svaku večer idem van i ode mi vrijeme da se ni ne okrenem. Pih, još samo dva tjedna škole. A nama još nije gotova roba za maturijadu. Bit ć u petak, tako da u ponedjeljak počinjemo nositi. Jedva čekam. Mislim da ćemo biti jako slatki Viiii, jedva čekam!!!! Sad je mala ludnica u školi. Sami testovi, ispitivanja. Bljak! Ja moram hrvatski odgovarati još sigurno, filozofiju... I još samo par predmeta. A fiziku imam 4 Hehe, a ne znam je ni za dva. Imam sreće više negoi pameti! Doslovno imam 4 na lijepe oči. Nisam uopće odgovarala. Raska mi napisala 3 iz tzesta (a dobila sam 2) i napisala dvije četvorke i imam 4. ha, srečkovićka, kaj ćete!? Danas smo pisali politiku. Ha, ne znam, nadam se trojčici. Bilo bi mi to sasvim dosta. No, dosta o školi, ajmo sad malo o meni Danas sam si kupila sandale za maturalnu večeru. Preslatke su. Crne s nekim cirkončićima i srebrnom petom. Haljina se već šiva. Bit će crvena. Još moram kupiti torbicu neku i neku ogrlicu. Ići ću na kvarcanje malo. Da, sad će neki ljudi kaj me znaju pitat kaj će ti to, i ovak si tamnoputa, ali noge su mi relativno bijele, pošto nisu vidle sunca od ljeta. Onda već sam naručena za frizuru, i još se moram za šminkanje naručiti. Jedva čekam to sve. A onda faks. Bože, kako sam stara. Bljak!
Inače, nema ništa posebno novoga. Sezona nam je konačno gotova i sad sam subotama mirna.
He da, umalo zaboravih! Ovaj vikend mi je bio fenomenalan. Kao što većina vas zna, bilo je final 4 u Karlovcu u rukometu. Bilo je fenomenalno!!!!! U subotu sam bila od 3 do 10 u dvorani. Bilo je svega, od sreće, smijeha do suza. Zašto suze? Zato kaj mi se Nana oprostila od nas. Neće više trenirati. Pa smo napravile mali oproštaj. Kupile smo joj loptu i svi se potpisali i prekrasni buket cvijeća. Jako me raznježilo to kad smo joj to predavali. U biti sad tada shvatila kako Nana odlazi. Užas. Bila sam u kurcu cijelu večer. Ona mi je jedna od dvije najbolje frendice. Sad će još malo ići u Zagreb živjet, pa je sigurno neću ni viđati tako često. Pih... Šmrc... Ali nadam se da ću je ipak viđati. Moram!!!! To bi bilo to, ja mislim za danas...

subota, 21.04.2007.

NOTHING YOU CONFESS, COULD MAKE ME LOVE YOU LESS

Ojla svima! Da, znam da nisam dugo pisala, ali nekako me uhvatio kronični ljenitis, pa ono.. znate već kak to je sigurna sam. Imala sam na umu puno toga vam reći, ali sad sam nekako zaboravila.. Niš, bacat ću samo misli kako mi budu dolazile, pa ću se valjda i sjetiti što želim reći. Hm, da...
Pa krenimo lagano. Bliži se kraj škole. Bože... ne mogu ni sama vjrerovati. Ja sam maturantica. Isuse tko će naučiti sva ta sranja koja mi neće kasnije ni trebati? Kme! A ja, ko i svi drugi. Da, mislim da se nisam pohalila što ćemo biti kao maturanti. Dugo smo se svađali i na kraju došli do ideje kositrenih vojnika.

ovo je otprilike to, mi ćemo imati crveno-crnu kombinaciju




To još nitko nije bio i mislim da ćemo biti slatki jako. Mi cure ćemo imati šosek (ne mogu još vjerovati da ću se ja uprtiti u šos IZNAD koljena!!) i kaputić naravno crveni, a dečki hlače i kaputić i naravno kape ćemo imati. Sad se još samo moramo dogovoriti oćemo li nositi mačeve, bubnjeve ili puške... Ali poznavajući svoj “složni” razred, na kraju nećemo imati ništa. Pih! Mda, na maturijadi nam pjeva stavros. Pa da ti mozak stane. “Neka je šarala sa svoma vama..”-to je jedini stih od novijih stvari koji znam. I još jedan mi je zapao za uho: “Nemoj, nemoj se udavati, nikada, nikada..” A kaj da vam kažem? Ni nebum na maturijadi! Hvala ti Bože pa više ne pijem (nisam vidla alkohola od Nove godine), ne pušim više, razred će mi se sigurno raspršit. DIVOTICA! Užas! Mislim ja bi htjela biti tamo, da se razumijemo, ali mislim da će to biti juako dosadno. Mah, vijdet ćemo još ima mjesec dana do tada. A onda maturalna večer. Ajme... Kako je to sve jako blizu. A još nemam ni haljinu. Ugčavnom, prolazim kroz slatke mukice. Kupila sam crveni materijal, prekrasni, i još sam uzela (ako ću htjet kombinirati) pola metra čipke za šivati haljinu, a ja još ne znam kako ću to sve izvesti. Nacrtala sam par modela haljina, neke skinula s neta i sad još ne znam što ću. Kmeeee!!! Mislim da ću na kraju proć u trapkam a i starkama. To će biti najbolje i bila bi sigurno unikatna tamo, hehe!
Što još ima? Hmm... Da, kupila sam si konačno digitalac. 100 kn sam dala, ima 7.1 Mpx, 3x dig zoom, optički zoom.. Mogućnosti 100. Imam karticu od 512 MB i jednu od 1 Gb. Zakon. Stalno slikam nešto. Prošli vikend sam bila u Umagu, s dragim na starom grdau Ozlju. Prekrasne slike sam napravila. Slatko. Dragi i ja smo ianče super. Sutra (22.4) će nam biti 8 mjeseci kako smo skupa. Imali smo nedavno malu krizu, ali preživjeli smo. Da se pohvalim, izrazito zbog moje dobre volje :) Tj, spasilo nas je to što ga volim jako. Inače bi dobio košaricu. Ali neću pisati o čemu se radilo, jer smatram da se to odnosi samo na nas dvoje. Osobe koje trebaju znati, znaju i znaju da sam bila u pravu. Manje bitno!
Da, počela sam se kačit sa starcima u zadnje vrijeme. I to zbog glupsti. Nikad se niam s njima kačila jer niakd nismo imali problema, ali sada imamo. Pas mater i t je sve kriv onaj šugavi rukomet. Jednostavno mi se neda više zajebavti s tim kad nemam nikakve koristi od njega a moram trenirati. Jednostavno sam ostala jučer u šoku. Nikad mi niš nisu kvocali, na ništa me silili, a sada mi ne daju da se povučem. Ne znam, možda će ispasti kasnije da su u pravu, ali meni se neda gubiti petak i jedan dan vikenda zbog NIČEGA! Mislim, ja sam svjesna da je Renco nolji golman i od mene i ove druge golmanice, ali ne shvaćam zašto bi ja trebala ić na trening i onda sjediti tamo? Ili se igrat na drugom dijelu dvorane? Ponedjeljak i utorak su mi još najbolji treninzi. Mrzim trčanje, ali počela sam voljeti taj dio jer onda nešto radim. Užas! Ne znam... Vidjet ću sad do kraja sezone, pa ću odlučiti što i kako ću dalje. Meni bi starci platili i dodatne treninge, ali razmišljam si, čemu? Osobno ću imati koristi od toga, to stoji, ali gdje ću to pokazati? Vidjet ćemo. Žao mi je što sam vas udavila... Ali to mi je bilo na duši. Glavno da se dragi i ja volimo

petak, 06.04.2007.

TAKO BLIZU, A TAKO DALEKO....

Hello!! Da vas odma na početku obavijestim da sam dobro, prošla me ona faza. Doznala sam i dokazala sama sebi da mogu i da sam dobra. Zadovoljna sam sobom, pa što drugi pričali. Za sada sam odlučila da neću odustati. Oustalom, lavica sam , mi ne nikad ne odustajemo. Mi moramo biti najbolji. Hm, da, nabolji. Kako lijepa riječ.
Da... U srijedu sam bula u Kutini. Cijeli božji dan sam tamo provela. Išli smo na međužupanijsko iz rukometa. Bilo je dobro tamo. Malo naporno, ali ok. Igrale smo 4 tekme. Omjer nam je 2-2. i na kraju smo bile druge. Jedan jedini gol nas je dijelio of državnog natjecanja negdje na moru. Bile bi 3 jebena dana na moru.. Ali eto, (ne)sreća je odlučila da domaćin, tj. Kutina, ide na more. Jel nas to čudi? Domaćin.. Ma neeee! Ali nije bitno i ovo je uspjeh. Makar nam je žao što smo samo jedan razlike izgubile. Branila sam. Dokazala sam sama sebi d amogu kada hoću. Jedino je bila užasna druga utakmica koji nisam niš branila. Imala sam par obrana. Užas. Ali kasnije sam se dobila i to mi je jako drago. Mah, izlazim iu gimnazije za mjesec dana i bitno je da izlazim zadovoljna. Mogle smo na državno ali nije nas htjelo. Imat će prilike buduće generacije! Želim im puno više sreće nego što smo mi imale.

Ajme još ne mogu vjerovati da je već 4.mjesec. Tako mi vrijeme brzo ide. Užas! Ali ajde, sad ćemo malo šunkice papat i tako.
He da, skoro sam zaboiravila! Naime ja sam vam u politici. Niš me ne pitajte. Ne znam ni sama kako sam se dala nagovorit na to. Ali reko ajd idem se malo zajebavati. Ko zna možda bude i dobro. Trenutno sam u mladeži SDP-a. Mda... A kaj da vam kažem? Rekli su mi da sam rođeni političar. Puno pričam, a nikad niš ne kažem

ponedjeljak, 26.03.2007.

I'M FEELING ALL OUT OF MY ELEMENT

Kriza. Jad. Bijeda. Nemoć. Strah. Neiskustvo. Zbunjenost. Što se događa? Pitam se, ali nekako mi nema odgovora trenutno. Sumnja. Nepovjerenje. Zašto? Ne znam. Kako dalje? Nema više motivacije. Želim odustati. Ali opet, to nisam ja. Ja se nikad ne predajem. Ne predajem. Ali stavrno ne vidim više smisao u svom trudu. Želim od svega i od svih dignut ruke. Povući se daleko od svih i nestati. Neka me nitko ništa ne pita. Jer ne znam ni sama kako bi im dala odgovore. Ne znam ih ni sama. Možda ih i ne želim znati. Sreća se pretvara u ne sigurnost.

Na polju hladne kiše padaju.

Neka padaju, neka nestane sve iz mene. Samo želim jednu stvar. Biti u nečemu dobra. To jest ne u nečemu, samo u jednoj stvari. Ali ne ide mi.tj ide mi, ali ne mogu to iskazati. Nikako. Žalosno. Teško je biti sam u nekim stvarima. Želim odustati. To mi se mota već neko vrijeme po glavu. Čemu trud? Zašto bih ja plakala? I ovako je većini nekako svejedno. Ali meni nije. Ja ne volim gubiti. Volim biti u svemu najbolja. Ali meni najmiliji ponekad nemaju vjere u mene. Teško je čuti od nekoga “da nisi dovoljno dobar”. Preteško kad to izgovori bitna osoba u tvom životu. Od kada sam čula tu rečenicu, želim se maknuti. Ali opet, vuče me neka želja da dokažem da vrijedim. Jer vrijedim. Nisam od onih koji se lagano povuku. Ali ovaj put je teško. Pokušavam izdržati i stvarno ću se truditi da izdržim, ako ne zbog nikog, onda zbog moje mame. Ona vjeruje u mene. Bar misli. I tako ću misliti dok se ne uvjerim u suprotno. Obećajem svima da ću još pokušati. Nadam se da će ići.

I na kraju, žao mi je ako neki (vjerojatno većina) ne skuže post. Ja ga kužim i znam što sam htjela reći. Neki možda skuže o čemu pričam. I samo vas molim da ne pomišljate kako razmišljam o samoubojstvu, jer ja na to nikad ne pomišljam. Previše volim svoj život i cijenim ona male sitnice u njemu. A ovaj post je posvećen samo jednom segmentu moga života s kojim nisam previše zadovoljna. I da, nema veze s ljubavi. Tu je recimo sve ok.

petak, 16.03.2007.

I'M TRYIN' TO KEEP IT TOGETHER, BUT I'M FALLING APART

Pošto sam prijetila da konstantno tražite novi post, odlučila sam se smilovati i podariti vam to veselje da pročitate nekaj novoga. Ma šalim se naravno, dosadno mi je, pa sam odlučila nabaciti koju. Ali naravno i vi ćete biti sretni i ostaviti mi opet puno komentarića.. Joj, konačno je gotov tjedan (mislim onaj radni dio). Relativno je brzo prošao pa se ni ne žalim previše. Već je sredina mjeseca. Kako to vrijeme ide, neću se ni okrenut, a već ću biti maturant. Što i nije tako loše, ali sama spoznaja da još nisam ni POLA maturalne radnje napisala, nisam niš počela pripremati od predmeta me ubija. Ko bu to sve naučio? Opet je moja mama ispala u pravu kad mi je još u prvom razu rekla da učim i prođem s 5, ali ne. Ja sam ipak bila prelijena. I sada sam. Samo što sam si dala truda pa učila i jako sam zadovoljna ocjenama ove godine. Jedino me malo njemački muči. Imam komad iz testa i danas sam vrlo vjerojatno dobila komad iz aktivnosti (no ne tvrdim) jer smo svi bili JAKO zločesti pa je partizANKA poludila. Ali to je sve za ljude. Niš strašno. I ovak neću imat više od dva. Samo da me ne ruši na popravak ovu zadnju godinu. Valjda neće.
Ajmo dalje. Skužila sam neke stvari. Više se ničemu neću veselit ni očekivat, više ništa nikad neću planirat, jer mi UVIJEK sve pođe po krivu. Sve čemu se veselim. Tako i današnje popodne. Mah! Naravno planovi su mi propali. Pas mater! Trebala sam cijeli dan provesti sa svojim dragim, ali e ne bude. Poluosovina mu je na kotaču prošla pa se jebe s tim cijeli dan. Ide mi na živce više s tim autom. Nek kupi novi. Ali dobro, navečer je moj, pa mu je oprošteno. A vani je tako divno vrijeme. Taman za šetnju. Htjela sam sa svojom Kikicom ići u šetnjui sad popodne, ai mi mamica moja draga nije dala, jer ću bit cijelu večer vani (sat i pol neću jer sam na treningu od 10 do pol 12), do negdje 3, tako da mi nije dala. Ali budemo se mi već išle šetati. Danas smo bile kod hotela “Korana” dok smo čekale natjecanje. Nas dve smo vam baš slatke. Ja sam glumila dijete, a ona mamu i tak smo rikavale od smijeha. Zakon! I ja se počnem glupirat, i veli ona meni: “Pa nisi retardirano dijete!” He-he, kako smo se smijale. A imamo i pjesmu koja nam naprosto ne izlazi iz glave. Budem vam napisala riječi na kraju posta. Pjesma je legendarna :))
Mda... Danas sam vidla bivšeg. Vozi se u nekoj kanti od Audia. Vidi se da je star auto (prije je vozio C3, pa si mislite). I on meni pošalje sms: nebi ni pozdravila...
A ja njemu:nisam znala da se voziš u kanti. A on meni ni pet ni šest: ta kanta je vrijednija od tebe. Reko lijepo. Još smo se počeli i vrijeđat. Još ću razmislit oću li reć Dragom. Poludit će. Hmm..razmislila sam, reću ću mu. Možda me više bivši neće vrijeđat. Blje.. sad sam živčana. Prvo je dve godine plazio za mnom i slao mi poruke koje kakve,a sad me vrijeđa. Krme debelo! Mda.. Nije vrijedno truda ni najmanje. Nisam se pohvalila da imam novu zurku. Super je. Jako sam zadovoljna!
I završna riječ! Sutra igramo u sportskoj protiv Zameta, pa nas dođite vidit. Nadam se da nećemo spušiti kao protiv Samobora prošlo kolo.

I da, riječi (samo dio):
"Moja Rajka čorava i gluva, na što liči da te Bog sačuva. Rađe bi ladna govna jeo, bego što sam tebe rajko sreo. Svo ti mlijeko iskupi po ploči u što gledaš, jebem te u oči" :lol:


SUBOTA, 17.03.2007. SPORTSKA DVORANA

ŽRK “DUBOVAC” - ŽRK “ZAMET2”

nedjelja, 04.03.2007.

I'LL BE THE ROCK YOU CAN BUILD ON

Ojla svima. Shady's back, back again! Nema što. Nemam baš nešto previše za pisati, pa zato se nisam ni javljala ovih desetak dana. Kod mene vam je sve po starom. Niš previše novoga. Monotono. Dosadno.
Imala sam jedino malo uzbuđenja jer sam bil aljuta na svog dragog. Poludila sam jedan dan. Bio je buban. Nažalost. Ali nije bio dobar. Uopće nije htio ležat, nego je laufao okolo. Poludila sam. Ja se doma brinem jel njemu dobro i sve, a njega nema. Možete si mislit? Poživčanila sam totalno. I rekla sam mu neke stvari za koje mi je kasnije bilo žao. Ali tada sam ih stvarno mislila. Nije da sam se zaletila. Znate, sama sebi sam obećala da si biše neću dopustiti da budem nadrkana zbog nekog, da se loše osjećam, ali opet si to dopuštam. Opet si dopuštam da me izbaci iz takta. I to sam mu rekla. Da sam sama sebi obećala neke stvari. I rekla sam mu da je jako neodgovoran, što i je. Mislim ako si bolestan i imaš 38 temperaturu, onda ležiš valja. Ali ja se očito više brinem nego što bih trebala. E neću više. Ako se sam neće pazit, ne mogu ni ja trčat za njim ko da sam mu mama. On mi nije ništa zamjerio naravno, ali meni su došle neke stvari u glavu i jučer sam mu se ispričala. Naravno reko mi je da sam blesava što se uopće ispričavam jer se nije niš naljutio, ali meni je sada lakše. I opet sam si jučer nešto obećala-a to je da ću držat jezik više za zubima. Sada mu je dobro. Sva sreća!!!
Ajmo dalje. Jučer smo imale tekmicu. Počeo je drugi dio sezone. Ovo nam je bilo treće kolo, s tim da smo drugo bile slobodne jer je Poreč odustao od natjecanja. I dobro smo počele. Otvorile smo vaj dio sezone s dvije pobjede. Divan osjećaj. Jučer smo dosta loše igrale. Ali usprkos tome, uspjele smo pobijediti, što mi je jako drago. Reko je trener da će nas ubit. Hehe! Siroće, on je inače srčani bolesnik, pa si možete misliti koji su to šokovi bili za njega. Ali bitno je da su 2 boda tu... I nadam se da će ih još biti!

četvrtak, 22.02.2007.

PRVI PUT-ZADNJI PUT-NIKAD VIŠE!!

Pozdraf ljudovi. Čekala sam današnji dan pa da napišem novi post. Ima par novosti i događaja, ali već tradicionalno pišem ost 22. u mjesecu pa će tako biti i sada. Prvo ću počet s jednim malim događajem. Uz što je usko vezan naslov mog posta. Doslovno za ovaj čin vrijedi prvi put-zadnji i nikad više.
Naime, da ne odugovlačim... U školi je u utorak bilo davanje krvi. I naravno, kud i svi, tud i mali Mujo. A taj mali Mujo bi bila moja malenkost. Idem i ja dat krv. Kaj, niš stašno. E ubrzo sam se uvjerila u suprotno. Užas. Ali slijedi pričica. Prvo da nas namame su nam obećali 2 slobodna dana (što stoji jer smo ih i dobili). Prvi je bio odma u utorak,a drugi možemo koristiti kad hoćemo, samo da se test ne piše. Ja sam se odlučila ga iskoristiti sljedeći petak kada sam ujutro u školi jer ću praktički biti 4 dana doma. Produženi vikend. Što mi savršeno odgovara. No da se vratim na krv. I tako ja u 10 dođem tamo i vidim kako ljudi leže, uzima im se krv i ok, sve 5. malo me bila trta, ali pošto sam vidla kako je sa svima sve ok i ja sam se prestala bojat. Prvo su mi iz prsta vadili krv, odredili mi grupu, koliko željeza imam i kakav mi je tlak. To je sve bilo B.O! Tako se ja tamo legla i prikopčahu oni Muju i krv potekne iz vene. To nije strašno. Simpatičan je osjećaj gubljenja krvi. Onak osjećati kako vam se žila prazni a vi je punite svakim novim stiskom šake. Uglavnom uzeli mi 4 dl krvi (dečkima 5 dl). I meni sve ok. Ležim ja nekih 5 minuta i super. Vele oni meni tada da se kao još alo sjednem na stolicu i popim malo fante, jer ima šećera u njoj. I ok, Mujo pije fantu i nije mu ništa. Kad ono... zadnje čega se sjetih tada je bilo mrak pred očima i bespomoćna rečenica:”Ljudi meni se crni pred očima.” I bum! Mujo se našao u nesvijesti. Čudan osjećaj. Kad su me probudili iz nesjestice, u prvi mah sam imala osjećaj kao da sam zaspala. Čak sam i sanjala nešto (ili samo čula zvukove ljudi oko mene). Priča mi frendica da sam strašno izgledala kad sam se probudila. Sva sam bila bijela i samo sam oči izbečila van. Strašno! I onda mi je tako slabo bilo da to nije normalno. E onda sam nakon toga ležala još jedno pol sata i svi su već prošli praktički doma, jedino sam ja ostala ležat. I tada oni mene opet podignuše na stolicu i opet se ja za malo onesvijestim. Strašno. Nakon toga sam imala turu do Švarće i nazad. Uglavnom, cijela ova priča se odvijala do nekih pola 12. tada sam negdje došla doma. Spavala sam cijeli dan. I od tada sam umorna jako. Lagano se umaram. Još ću par dana pričekat, pa ako taj kronični umor ne prođe, morat ću Laziću proć. Jer ja sam inače hiperaktivna osoba, pa se ovak umorna ne osjećam dobro. Eto to vam jedan mj događaj. Tako da sam rekla da više ne dajem krv. Jedino ako će jednog dana trebat mužu i djetetu (a oni možda neće bit moja krvna grupa!).
Ajmo sad na malo vedrije stvari. Danas sam sva happy! Dragom i meni je danas pola godine veze. Pola godine. Ne mogu vjerovati. Super nam je i ako se ovak nastavi, mogli mi jako daleko dogurati. Nisam nikad bila ovak zaljubljena i sretna. I stvarno si želim jenu stvar-da tako i ostane. Super je kad nekkoga tako voliš da bi i život dala za njega. Pa čak i krv! Hehe.. Eto toliko ga volim, da bi i krv dala za njega i ponovno ako treba ovo sve prošla malo prije spomenuto.



I sad jedna mala odluka. Sljedeći tjedan ako Bog da se idem ošišati. Naravno, ne kratko (dosta mi je kratke kose u životu), nego samo malo promijenit friz. Imam viziju zurke u glavi, pa se nadam da će dobro ispasti. Ljudi čujemo se!! ostavite trag da ste bili ovdje na blogiću

petak, 16.02.2007.

USNE TVOJE SLAĐE SU OD VINA

Ne, nemojte sada očekivati neku pjesmu ili nešto, samo nisam znala što da stavim kao naslov. No, dobro, možda je malo naslov povezan s mojom Ljubavi i valentinovom. Bilo mi je jako slatko. Naravno. Što drugo očekivati? Pitate se što sam dobila? Dobila sam buket crvenih ruža i prekrasne naušnice. Baš sam se rastopila. A ja sam dragom kupila slonića sa srcem i pošto me pilio kako želi moju sliku imat, kupila sam prekrasni okvir, razvila jednu sliku i to mu sve poklonila. Uglavnom, najbitnije mi je da je on zadovoljan. Joj obožavam ga!! Bila sam vikala na njega sad jedan dan. Sjebo je nešto, ne namjerno, ali trebao je misliti malo. Pa sam popizdila malo. Nije mi ni riječ rekao, pa sam se osjećala kao da vičem sama na sebe. Rekao mi je na kraju tiho (tako slatko) oprosti, u pravu si. Poljubio me nježno i pitao jel se ljutim. Nisam se više naravno ljutila, ali malo sam glumila uvrijeđenost. Bio mi je tako sladak. Obožavam ga.
Inače, ovaj mi je tjedan prošao jako brzo. Kao i početak cijele ove gofine. Pa već je sredina drugog mjeseca. Pih. Prebrzo ću ostarit.
Danas je bilo zakon u školi. Kao neke maškare su bile. Ja se naravno nisam maskirala. Meni je moja maska najbolja. Mojca mi je bila dobra. Ne, moja maska je najbolja. Složila sam se. Ona je baš pojava. Super je. Za nju mogu reći da je profesor kojeg volim. Nije zajebana. Super je. Ima mušica, kao i svi mi, ali je u principu svi vole. Nisam još čula ništa loše o njoj. Kad bi bar većina profa bila kao ona, ili bar slična malo. A ne kao ova iz gerografije, koja ne voli ni svoju sjenu. No neću se sad raspisat o tome. Nije vrijedno prostora.
Malo mi je ne vezan post, ali boli me. Volim samo ovako nabacivat misli. Danas idem u grad (ako Bog da) s dragim. Idemo mu kupit tenisice (tj.on ih ide kupit, a ja ću bit moralna podrška) i moram sebi pogledat za donji dio trenirke. Treba mi za trening. Jesam li što zaboravila? Mislim da nisam. To je to. Točka. Pozdrav!

utorak, 06.02.2007.

SJETIMO SE DRUGA TITA-ŠTAFETA JE KOD MENE

Eto i ja sam postala sretnica koja je dobila čuvenu štafetu koja kruži netom. Iznimno se zahvaljujem Everyboby's fool na ovoj časti. U daljnjem dijelu slijedi dakle 5 stvari o meni. Nekome poznate, a nekome ne poznate. Kako se uzme.

1. Do sada sam bila samo tri puta u vezi. A sada sam prvi puta istinski sretna i zaljubljena. Prvi puta volim. Ali ima tu jedna zanimljivost. Moja prva veza trajala je 2,5 godine. Pitate se kako? Ne znam ni sama. Čudno je to. Bila sam klinka (8.raz) i bilo mi je zanimljivo što imam dečka. Ta veza me koštala živaca jako puno. A sama sam si kriva.Počelo kao zajebancija, a završilo s napornih 2,5 godine. Da mi sada dečko kaže ubit ću se ako me ostaviš, rekla bi mu ok, javi samo kada je sprovod. Nakon te veze nisam godinu dana imala nikoga, samo tu i tamo neka brijačina. A onda je uslijedila moja druga veza iz koje sam relativno brzo izašla. Tada sam si rekla da ne idem u vezu dok mi se netko istinski ne svidi. Uglavnom, zaključak- kad osjetite da ne ide, prekinite vezu i lakše ćete disat. Ozbiljno!

2.Naivna sam osoba, ali do jedne granice. Lagano mijenjam mišljenja o osobama. Npr.netko mi se na prvi pogled ne svidi i kad ga upoznam shvatim kako je zapravo sasvim ok osoba. Naivna sam u tom pogledu što često vjerujem drugim ljudima i tako često stvaram krive pretpostavke o nepoznatim osobama. Iz tog razloga lagano mijenjam mišljenja o osobama. Ali tko mi se jednom zamjeri, tako će i ostati.

3. Postoji samo jedna osoba kojoj sve govorim. To je Sanja. Moja najbolja frendica koju puno volim i nadam se da je nikad neću izgubiti. Ona ima moje potpuno povjerenje i imat će ga dok se ne dokaže suprotno! Zbližile smo se na maturalcu još jače nego prije i tako će ostati. Kad bude svadba, očekujem da će pristati biti kuma.

4. Vrlo sam emocionalna osoba. Jako se lagano vežem za ljude oko sebe. Čak i za profesore pojedine (čudno za mene) i jako mi je teško kad tako nekoga izgubim. Nikad neću prežaliti odlazak moje frendice Majde u Vukovar. Iako sam emocionalna, vrlo teško planem. Nisam svadljiva osoba i mrzim svađu. Mogu dosta dugo trpit određene stvari, ali kad mi dopizdi-onda poludim i ubila bi nekoga.

5. Možda će zvučati jako glupo, ali puna sam samopouzdanja, vjerujem jako u sebe i vjerujem kako mogu sve napraviti što želim. Ne prihvaćam nikad poraz. Moram biti u svemu najbolja. Teško odustanem od nečega što volim. Isto tako sam poprilično ljubomorna osoba. Pogotovo na sumnjive ljude oko mojih prijatelja i dečka. Ono što je moje, je moje i ne volim kad mi to netko dira. Ali dira tipa spletkari ili mulja oko mojih prijatelja. Isto tako, uvijek moram znati što se događa oko mene. Rekli bi ljudi oko mene-lavica u svakom pogledu.

Eto ljudi, to su samo neke pojedinosti od mene. Mogla bi ja još puno toga napisati. Jednu stvar o meni ste saznali u prošlom postu, JAKO SAM OPTIMISTIČNA!! pozdraf od mene!!

E da, štafeta goes to Čupy i Sari

utorak, 30.01.2007.

ČAŠA NA POL PUNA

“Sad u svemu mogu naći nešto lipo i reći, živote dobar ti dan!”

Inače ne slušam previše Gibonnija, ali ova pjesma je super. Ovaj stih mi je prekrasan. Zrači optimizmom. Baš kao i ja. U svemu nađem nešto pozitivno. Gotovo uvijek. S nekim stvarima se ne može na lijepo, ali one nisu blizu mene. Bar ne uvijek. Pokušavam se distancirati od pesimizma. Ljudi koje ne podnosim. Za sada mi ide. Ne žalim se ni najmanje. Pokušavam razviti sa svima odnos takav da im sve mogu reći u facu. Takav odnos imam sa dosta ljudi u svojem životu. Bar s ljudima koji su mi bitni. To su moji roditelji, moja Ljubav, Sanja, Nana i Sara. Te osobe znaju što mogu očekivati od mene. Te osobe mogu reći da me poznaju. Njima se otvaram. Moja sreća i je jučer rekla da me čita kao knjigu. Nisam bila jučer dobre volje. Trudila sam se to sakriti. Ali ja to ne mogu. Ponekad ne ide. I to ljudi oko mene skuže. I moja mama, ali i moja ljubav. Kaže da mi je boja glasa drugačija kad se pravim nasmješena. A kad sam ljuta, onda a ma baš sve okrećem na zajeb, da se smijem. Da zaboravim. Uglavnom, jučer i nije bio moj dan. Ali nema veze. Brzo me prošlo. Kao i uvijek. Nije mi bilo nešto po volji. A budimo i realni, ne može uvijek ni biti sve kako ja hoću i želim. Ali ja se bar trudim dobiti što poželim. Nikad se smije lagano odustati.
Tako sam bez veze nešto razmišljala i palo mi je na pamet kako neki ljudi ne cijene sitnice. Mene uvijek sitnica razveseli. Prije će me razveseliti ruža od dragog nego da mi kupi ne znam što. Makar ja smatram da ljubav nije ono materijalno. Ljubav je nešto što se ne kupuje. Kad voliš, voliš! Ima tako jedan dečko.. Malo je jači. Nije ružan, ai je pomalo arogantan. Godine nisu bitne, a još manje ime. Nema cure (nije reklama). Ali je ne može svojim ponašanjem ni imati. Budimo realni, kad si malo jači i ne možeš baš birati po tržištu ili kako bi moja Sanja rekla po “voznom parku”. Pokušaš se zadovoljiti i onime što ti se nudi. Ali ne. Ne cijeni se tako nešto. On mora biti posebna kobasica. U tome je moj optimizam. U svemu nađi nešto lijepo. Nije bitna tolika vanjaska ljepota. Živote, dobar ti dan! Mžda ovo sad nema smisla vama što sam napisala, ali ja shvaćam svoj smisao. Ovaj dio posta se nadovezuje na ono moje ne smije se lagano odustati. Odbaciti ponuđeno. Nikad. Možda je taj dečko imao prilike i zaljubiti se, ali je on sam odbacio mogućnost. Ja kažem-pogrešno. Sada ima izlaske. Ništa više. Čašu u ruci. Nije još ništa gotovo, ima još puno života za živjet. Ali možda mu je jedna šansa od mnogih (kažem jedna, ene JEDINA!!) bila prokockana. Ali ima i tu pozitive, o da! Možda je jedna šansa propuštena, ali možda je to bilo s razlogom. Sve ima svoj razlog. Možda ga iza ugla čeka neka nova.

“Sad u svemu mogu naći nešto lipo i reći, živote dobar ti dan!”

četvrtak, 25.01.2007.

SAMO SE OKRENI I IDI....

Ako ti ikada dosadim
okreni se i idi.
Riječ mi nemoj reći.
Jer riječi bole, istina
slama, a bol ostaje.
Samo se okreni i idi.
Ako me ikada prestaneš
voljeti, okreni se i idi.
Nemoj reći da ti nije stalo,
samo se okreni i idi.
Previše će boljeti da bih
slušala.
Samo se okreni i nestani.
Ljubav se neće ugasiti,
samo će suza popratiti
tvoj odlazak.
Ako sve ovo nestane,
samo se okreni idi...

ponedjeljak, 22.01.2007.

PET MJESECI SREĆE

Hello! Mislim da neće bit teško pogoditi zašto baš ovakav naslov. Da, konačno je došao 22.01. He he, danas mi je pet mjeseci moje vezice. Predivnih 5 mjeseci. Tako mi vrijeme brzo prolazi. A kao da sam jučer bila na oru, radila na pumpi, bila na maturalcu... Ajme, prebrzo ću ostarit. Pih! Ne želim to, još. To je ono, tko će ostat lad ako svi ostarite? Ma ja ću uvijek bit mlada u duši. I ovak sam u duši četverogodišnje dijete. I znate kaj? Baš me briga. Volim to dijete u sebi, koje se skriva. Nemam doslovno dijete u sebi, da sad nebi bilo ne znam što!
Jako sam sretna. Točka. Mislim da ne trebam ništa više reći. Ljudi koji su svakodnevno samnom znaju sve o meni. Znaju da mi se oči zacakle kad čujem njegovo ime. Ali samo ja znam da me još uvijek, nakom 5 mjeseci prođu trnci kad me poljubi, kad me nježno zagrli. Da, prođu me trnci, kao petnaestogodišnjakinju kad se zaljubi pa joj dah zastane kad vidi “ljubav svog života”. Sretna sam. Mogla bih vikati. Zadnjih tjedan dana mi je bilo fantastično. Ljubav je registrirao auto i vidli smo se svaki dan. Bilo je tu i peripetija. Morao je bobinu popravljat (uglavnom to vam je dio na motoru koji pomaže pri paljenju auta-tak ću vam objasnit). I kad je to sredio, kec sad radi ko lud. Ma zakon. Divno! Ne mogu jednostavno opisati koliko mi je lijepo s njim. Nema tih riječi. Kaj da vam kažem? Nismo se još ni jednom posvađali. I to mi je super. Ni on ni ja nismo svadljive osobe, pa ako negdje i zapne sve riješimo razgovorom. Divno. Nema ništa vuše. Sretna sam...

ponedjeljak, 15.01.2007.

NAŠA MALA KLINIKA

Pozdrav! Znam da prošli post većini nije po volji, pa da vam ja ipak pišem nešto iz mog svijeta A onaj koga zanima dijata, otiđe na post ispod i lijepo pogleda. Ko da je to teško. Počela je škola. Točka. Ništa više. Za sada. Ali vikend je bio za pamćenje. Baš sam se lijepo provela. Ipak je bio zadnji vikend uživancije bez škole. U petak sam išla van poslije treninga. Da, počele su nam pripreme i sve me živo boli. Niš ne pitajte. Kolju nas lagano. Još su nam neke sad termine uzeli i promijenili raspored. Danas imam u 10 trening. Katafakinstrofično! Ali kaj ću, preživit ću. Moram. Makar mi se i neda. Ah da, lijena sam, znam. No nije bitno sad to. Moram vam ispričati napose zanimljiv vikend. Počela sam s petkom. U petak mi je bilo legendarno. Bila sam vani s Vrbom, Sanjom i Vladom . Bilo je prezakon. Jest da mi Vrbica nije bio u formi.. Zašto Vrba???? Kaj se dogodilo? Ali je Vlado bio u ful sastavu. Sanja i ja smo ga tek u petak i upoznale, ali smo se oduševile. Dečko je super. Zajebant. Ima zanimljive priče i vrijeme mi je s njima proletilo ko ludo. Uglavnom bilo very fun! Bili smo u Astralisu na Borlinu (za one koji nisu iz Karlovca, predgrađe grada, da ne kažem selo). Sanja i ja smo popile zajedno (konačno) malibu-colu. To je prvi put nakon maturalca da sam okusila svoje omiljeno piće. U jako malo kafića toće malibu, pa ga nemam prilike pit često... Na žalost moju. Ali u zadnje vrijeme ni ne pijem. Ne znam ni sama zašto, jednostavno ne ide alkohol u mene. I bolje, imam manje šanse da postanem alkoholičarka. Hahahaha! A onda je došla subota. Hahaha! Lud'lo brale. Kao što i sam naslov kaže-Naša mala klinika. Prvo sam izašla sa Svojim dragim na kratko, a onda sam nastavila sa Sanjom. Solirale smo u subotu. Prvo smo otišle do Hrvatskog da vidimo koga ima i za početak-skoro sam pala na stepenicama. Brukaaaaaa! Ali sva sreća pa nikog, ali nikog živog još nije bilo tamo pa me nitko nije ni vidio. Kako sam to uspjela? Eto kako. Peta mi je zapela za rupu u stepenici i malo sam odletila. Još ne znam ni sama kako, ali uspjela sam se održati na nogama. To vam je ljudi moji, teretana. Snaga u nogama :) mda.. Idemo dalje. Kad smo vidle da nema nikog tamo, otišle smo do Bude i tam popile (pazi sad-subota navečer je) nes i mineralnu. E onda smo oko pol 1 ponovno prošle do Hrvatskog. Tada se već poprilično nakupilo ljudi-ali i pacijenata. Mda! Prvo nam je prišo neki frajer i pitao mene jer može sjesti. Reko sjedni. Ali nisam ga doživljavala previše, jer sam pričala sam sanjom. On meni počeo neku spiku prodavat kako sam slatka, kakav pogled imam..bla bla.. i kako ga nisam doživjela previše otišao je za nekih 5 minuta i preselio se za stol malo dalje od našeg i počeo vjerojatno prodavat ISTU priču ženskoj tamo. Ali znate kaj je najbolje? Kasnije su nestali! Buahahahaha! Nije ih više bilo! Ali lik je ljudi moji odvratan da ne znam kako bi ja to opisala. Strašno.. A onda bum! Pojavio se Boris. Jednom riječju-tekut! Tog lika ja znam još od prošle godine. Strašno. Još sam hodala s Markom kad je on meni i još jednoj ženskoj prišao i udavio nas. Jako-jače-najjače. Dođe on do mene (ja ga nisam naravno prepoznala, opće je poznato da ja imena ni face ne pamtim) i kaže bok. Ja onak zbunjeno gledam lika i velim onak bok. I onda je počelo.. Ja njega pitam kak si me skužio? A on ni pet ni šest-pa ja tebe prepoznam i namirišim na 10 km! Ja onak-riga mi se od tebe. I onda je i on nestao za par minuta nakon što previše nisam obraćala pozornost na njega. Baš mi je danas u školi Sanja rekla da je lik fantastikus-on sjedi ko panj pokraj tebe! Haha, bar sam se nasmijala! A velim vam-naša mala klinika. Nema druge riječi za to. Bar smo se zabavile ko lude. Super nam je bilo.
Sad malo na druge stvari. Danas ili tokom ovog tjedna će dragi konačno registrirat autek. Konačno! Kec je spreman! Hehe, jedva čekam! Inače, mi smo vam jako dobro. Super se slažemo i jako mi je lijepo. Baš ga volim! Viii, baš me pere neka sreća... Lijepo! Idem sad.. pozdrav!!!

petak, 12.01.2007.

MRŠAVIMO ZAJEDNO

Pozdrav ljudi! Pošto sam u komentarima vidla i malo zanimanje za ovu dijetu što je ja provodim, odlučila sam napisati pokoju o njoj i tako pomoći i vama. Tako da svi smršavimo zajedno. Toga se malo nakupilo sad preko praznika, neki su trudni (kao Laura) pa će trebat skidat kile :)
Ovako svi podaci koji će se ovdje nać dolaze iz knjige dviju Slovenki (da me još ne tuže za plagijat)-B. Hrobat i M. Poljanšek. To je tzv. UN dijeta ili dijeta od 90 dana.
Cilj ove dijete je promijeniti metabolizam organizma, što je garancija da će se skinuti kilogrami i održati. Zbog toga je nakon provedene dijete potrebno još dodatnih 90 dana za doručak jesti samo voće, dok ostale obroke ožete jesti po želji. Bitno je samo ne miješati proteine i ugljikohidrate (u daljnjem tekstu UH) i držati potrebnu satnicu između obroka (3-4 sata). Ako se tijekom naredna tri mjeseca (po završetku dijete) izgube još 3 kg, onda je metabolizam promijenjen. Ako se izdrže sva tri mjeseca ove dijete (a nije teško jer se uopće ne gladuje) i ako se drži zacrtanog plana, može se smršaviti 18-25 kg.
Temeljno načelo dijete je-ako želite jako smršaviti, jedite svaki dan uglavnom kuhanu i pirjanu hranu, odrecite se kruha i smanjite količinu voća u voćnim danima. Ako želite jesti bolje, obilnije, a ponekad i pečene obroke, manje ćete smršaviti.

Načelo dijete

Tijekom 90 dana slijede 4 različita dana s obzirom na to koju vrstu namirnica jedete. Dijeta uvijek započinje proteinskim danom, slijede škrobni, potom UH dan te voćni dan. Nakon voćnog dana, dakle peti dan, vraćate se na početak ciklusa. Jedino je svaki 29-ti dan-vodeni dan. Taj dan se ništa ne jede, nego se pije isključivo voda. Zato je dobro na početku dijete upisati datum i brojati dane kako bi se znalo kada je 29-ti dan.
Treba jesti najmanje 3 obroka. Ako prijepodne ogladniš, pojedi voće ili popi neki voćni sok (sokovi se tretiraju kao obrok).

Važno je za kuhanje i pečenje upotrebljavati kvalitetno (maslinovo) ulje. Salate se začine malom žličicom ulja i s malo octa, ili samo limunovim sokom.
Važno je piti najmanje 2 l vode dnevno. Piju se također čajevi i voćni sokovi, ali bez šećera, tj može samo umjetno sladilo (ono za šećeraše). Alkohol nije dozvoljen jer zaustavlja postupak mršavljenja.

Doručak je svaki dan isti, dakle dvije iste voćke (2 kruške, naranče, manga, kivija....)

PROTEINSKI DAN (1.dan)--RUČAK: kuhano ili pirjano meso bez masnoće (piletina,puretina, govedina,svinja,riba...). Umjesto mesa mogu se pojesti 2 jaja ili komad sira, ali se nipošto ne smije miješati (dakle i meso i jaja). Može se također pojesti i svježi kravlji sir u istoj količini kao i meso. Mliječne proizvode ubrajamo u proteine (bjelančevine) pa ih je stoga dopušteno jesti samo prvi dan. Uz navedene namirnice može se pripremati puno salate i drugog povrća. Na kraju obroka se obavezno pije 3 dl bistre goveđe juhe.
VEČERA: isto što se pripremili za ručak, ali u pola količine i bez juhe. Za večeru se ne jede kruh. Ako za ručak jedete kruh, jedite samo jednu tanku šnitu i to integralni kruh.

ŠKROBNI DAN (2.dan)--RUČAK:grah,grašak,soja,leća,slanutak,riža ili krumpir. Sve to samo kuhano ili pirjano uz što manje masnoće. Obavezno zdjelica salate i šnita kruha. Povrće kuhati na jušnom temeljcu. Taj dan mogu se jesti i razne žitarice (ječam, proso-u zrnju)
VEČERA: pola manje ručka i bez kruha.

UH DAN(3.dan) RUČAK: tijesto sa začinima, pizza s rajčicom ili umakom od povrća (bez mesa i sira) ili slano pecivo u veličini pizze. Mogu i palačinke, samo bez mlijeka i jaja. Mogi i žitarice u jelovnik.
VEČERA:komad torte, 3 manja kolača ili 3 kugle sladoleda i obavezno 1 rebro čokolade za kuhanje.

VOĆNI DAN (4.dan)--RUČAK: voće za svaki obrok. Može suho voće, sjemenke i jezgričavo voće, voćni sokovi. Mogu se jesti kompoti, naribano voće, voćne juhe i pečeno voće.

-svaki 29-ti dan je vodeni i samo se oije voda!


Ovako, za one zainteresirane, uz svaki novi post, na kraju će se nalaziti i poneki recept iz te knjige. Knjiga je uglavnom složena tako da se jede raznovrsna hrana. Nalati se unutra 90 recepata. Sretno! Komentirajte mi dijetu. Ja sam za sada skinula 2 kg u dva tjedna... Zadovoljna sam! Makar ja ne najmeravam skinuti 18 kg nego 5-10, pa se ne pridržavam točbno svega. Pusa svima!

nedjelja, 07.01.2007.

PONOSNA SAM NA SVOJU ODLUČNOST!

Moram vam se prije svega pohvaliti da sam ušla super u Novu godinu. No, to ste već saznali iz prošlog posta. Idem dalje. Ja nikad ne stajem. Naravno! Dobro, u nekim stvarima nekad i odustanem, ali manje više kad ja nešto odlučim onda je to tako. Imam taj neki, kako da se izrazim, pozitivni inat. Ali njemu treba jako dugo da proradi. Ponekad i previše dugo. Govorim naravno iz iskustva. Ponekad samo na kratku proradi na treningu i tada branim ko luda, a onda mi se jednostavno jedno vrijeme ništa neda i branim ko zadnji papak. A k tome pridonose i moji roditelji dragi. Naime, oni pokušavaju “probudit” taj inat tako da mi stalno nešto kvocaju. Kako ona može, daj se ti protudi. Stalo neke zamjerke. Mene to živcira. Meni to nije motivacija. Mene samo to pogađa i dođe mi da odustanem. Pošaljem sve u k i odem iz rukometa. Ako išta mrzim, mrzim kvocanje. La-la-la, pa šta ti nisi na golu? Mama mi je bila golman, ali tada rukomet i sada, ono, pliz. Ma neću se sikirat. Vratimo se na taj moj inat. Npr.ja sam proplivala iz inata. Inače sam lav po horoskopu i poprilično mi se opis horoskopa slaže s mojom osobnošću. Ne volim kad je netko bolji od mene i tak te gluposti zanimljive. I tako je jedna curica na Korani dok sam bila mala rekla:”Gle, naučila sam plivazi.” A ja ni pet ni šest, pljus u vodu, i pogađate? Da, počela sam plivati! Ha da... ne može netko bit bolji od mene. Vlastitom odlučnošću sam naučila vozit bike. Baku sam cijelo popodne davile da me drži, a onda je ona odustala, jer više jednostavno nije mogla. I nakon pol sata vičem ja baki:”vidi baka, mogu sama!” Pa da čovjek poludi. Sad dolazimo na bit naslova u biti. U Novu sam ušla s jednom odlukom, a to je da mora, skinuti barem 5 kila. Nisam inače King-Kong, ali nisam ni Twigy. Ali jednostavno sam si rekla, moram, ih skinut i to je to. Počela sam prije 5 dana. Nisam još išla na vagu, ali mislim da sam skinula za sada oko 2 kg, a možda i više. Vagat ću se sljedeći vikend. Pa ću javit jel bilo uspješno štogod. Jučer sam ostala čvrsta. Naime na UN dijeti sam. To vam je ona sa proteinskim danima, voćnim i pizde materine. Jučer je bio voćni dan. Glad me uhvatila navećer. A dragi mi je nudio, pazite sad-pizzu! I ostala sam karakter, nisam pojela. Mislila sam da neću izržat i da ću je pojest, ali nisam. Heh, i tako sam ponosna na sebe. Konačno sam nešto čvrsto odlučila. Sad bi moja mama rekla:”Pa onda odluči više počet branit.” He-he, nije ni to tako lako. Samo mi malo poticaja treba.. Eto, javim vam rezltat dijete... neću biti svih 90 dana na dijeti jer bi izgledala ko suhi list nakon toga, a to ne želim. Mrzim mršavice.. Kiss svima!